Stigao je novi broj Godišnjaka naše župe. Na više od osamdeset stranica ukratko je prikazan život naše župne zajednice. Svoj primjerak našeg župnog Godišnjaka možete pronaći na kiosku ili u župnom uredu.
Arhiva kategorije: generalno
Godišnji blagoslov obitelji u našoj župi
Sve o blagoslovu obitelji možete pročitati u prigodnom listiću!
Prigodni božićni listić župe sv. Blaža, Zagreb, prosinac 2015.
Potpuni oprost u godini Milosrđa
Osim Svetih vrata, tradicionalna su jubilejska obilježja hodočašća i oprost. Iz riznice duhovnih dobara Crkve u Jubileju posebno mjesto ima oprost koji se odnosi na vremenitu kaznu.
Budući da je u Jubileju riječ o nastojanju oko svetosti i čistoće duše, na tome je putu od velike koristi dar oprosta što ga Crkva, snagom koju joj je dao Krist, pruža svima koji ispune tražene uvjete.
Potpuni oprost vremenite kazne za grijehe može se odnositi na vlastite grijehe, ali i na duše pokojnih. Da bi se primio oprost, Crkva upozorava da je potrebno:
- ispovijediti se
- pričestiti se
- izmoliti molitve na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu.
To mogu biti molitve: Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo (ili drugi marijanski zazivi), Slava Ocu.
Oni vjernici koji zbog bolesti ili nekih drugih ozbiljnih razloga ne mogu izaći iz kuće mogu primiti potpuni oprost, ako – sjedinjeni u duhu i u mislima s vjernicima na dotičnim mjestima, naročito onda kada se putem sredstava društvenoga komuniciranja prenose liturgijska slavlja iz neke jubilejske crkve – izmole Oče naš, Vjerovanje ili neku drugu molitvu, prikazujući svoje trpljenje i teškoće na nakane koje su za Crkvu posebno važne u Svetoj godini milosrđa.
Obnovljeni oltar sv. Roka u kapeli sv. Roka na Rokovom perivoju
Hrvatski restauratorski zavod i zagrebačka župa sv. Blaža javnosti su 17. prosinca u kapeli Sv. Roka na Rokovu perivoju u Zagrebu predstavili restaurirani oltar sv. Roka. Konzervatorsko-restauratorski radovi trajali su tri godine, i dovršeni su u godini kada se obilježava 100. obljetnica župe sv. Blaža i 360. obljetnica prvog postavljanja oltara sv. Roka u kapeli na Rokovu perivoju.
Predstavljanju su uz djelatnike Hrvatskog restauratorskog zavoda koji su radili na oltaru, nazočili i drugi djelatnici, kao i studenti, župljani, te zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljko Pintarić, te zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb i župnik župe sv. Blaža mons. Zvonimir Sekelj.
Pozdravljajući okupljene, ravnatelj Hrvatskoga restauratorskog zavoda Mario Braun kratko je predstavio rad Zavoda tijekom 20 godina, te podsjetio i na stručni časopis “Portal” koji objavljuje. Pohvalio je rad djelatnika koju su radili na obnovi oltara sv. Roka, te naglasio kako je završetak radova i to predstavljanje svojevrstan dar župljanima za Božić.
O povijesnom kontekstu, tj. značenju Rokova perivoja i crkvice, te porijeklu samoga oltara govorila je Sena Kulenović, dok je Iva Koci pojasnila tijek restauratorskih radova i niz popratnih aktivnosti koje su se odvijale u kapeli tijekom restauracije.
Tako je naglašeno da je Rokov perivoj, brežuljak u samom središtu Zagreba, bio kroz povijest mjesto kulturne i vjerske razmjene. Ova jedinstvena gradska cjelina, nekada zvana Penezna gorica, u srednjem vijeku te u 17. i 18. stoljeću bila je pod upravom Gradeca, a danas je rezidencijalna četvrt, svjedočanstvo zagrebačke moderne. Kapelu Sv. Roka podigli su 1647. građani Gradeca kao zavjet protiv kuge. Kapelu je posvetio godine 1682. zagrebački biskup Martin Borković o čemu svjedoči natpis na drvenoj ploči postavljenoj u brodu kapele. U velikom potresu 1880. kapela je stradala te su uništeni postojeći bočni oltari sv. Antuna i sv. Rozalije, darovi zagrebačkih udovica. Uredbom grada postojeće groblje na kojem su bili pokopani ugledni građani, a prostiralo se uz kapelu, premješteno je na novoizgrađeni Mirogoj. U 20. stoljeću kapela je dobila status zaštićenoga kulturnog dobra.
Kanonske vizitacije provedene tijekom 18. stoljeća potvrdile su da se oltar izvorno nalazio u crkvi Sv. Marka na Gornjem Gradu kao nasljednik ranijeg oltara ceha krojača. Tijekom 17. i 18. stoljeća u crkvi Sv. Marka nalazilo se trinaest oltara koje su podizali i brigu o njima vodili gradski cehovi. O bogatstvu ceha ovisila je kvaliteta kiparske izrade i polikromije oltara, a ceh krojača bio je jedan od najbogatijih. Upravo koloritno razmahani i prekićeni barokni oltari bili su poticaj biskupu Strossmayeru da pokrene restauraciju u skladu s klasicističkim ukusom. Oltari su “parodija na službu Božiju” piše Strossmayer i angažira bečke arhitekte Friedricha von Schmidta i Hermana Bollea da crkvu obnove u skladu s vremenom. Cehovski oltari tada su uklonjeni iz crkve Sv. Marka. Dio skulptura danas se nalazi u Muzeju grada Zagreba, a jedini u cijelosti sačuvan oltar Obraćenja sv. Pavla smješten je u Hrvatskome povijesnom muzeju. Nakon potresa 1880. oltar Presvetog Trojstva, sv. Ivana Krstitelja i Evanđelista postavljen je u kapelu Sv. Roka pri čemu je rekomponiran za novu funkciju i promijenjen je titular.
Prisutni su imali prilike čuti zanimljivosti iz samoga istraživanja koja su pomogla da se rekonstruira sve ono što se događalo do sedamdesetih godina prošloga stoljeća za što se osim povijesnih i crkvenih arhiva, poseglo i za arhivom Vatrogasne postaje u Savskoj.
Od aktivnosti tijekom radova posebno je istaknut program “Restauratori u zajednici” u okviru kojeg su u kapeli organizirana predavanja i radionice na temu radova na oltaru sv. Roka. To je pobudilo zanimanje kako studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, tako i učenika osnovne škole Pantovčak i lokalnoga stanovništva, a jedno predavanje je organizirano i za članice Međunarodnoga kluba žena.
Na kraju riječ zahvale izrekao je domaći župnik mons. Sekelj, koji je i podsjetio na važnost te zavjetne kapele za Zagrepčane u našem vremenu.
U glazbenom dijelu sudjelovala je Dubravka Šeparović Mušović, messosopran, uz orguljsku pratnju Davora Ljubića.
U kapeli sv. Roka bila je i ekipa emisije ‘Dobro jutro, Hrvatska’.
Otvoren izvanredni jubilej milosrđa!
Papa Franjo predvodio je na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca, na Trgu Sv. Petra Misu početka Izvanredne svete godine milosrđa, s otvaranjem Svetih jubilejskih vrata na vatikanskoj bazilici.
Svečanost otvaranja Svetih vrata na bazilici Sv. Petra, kojim je simbolično označen početak Jubileja milosrđa koji će trajati do 20. studenoga iduće godine, započela je u 9.30 sati. U uvodnom dijelu je pročitano nekoliko odlomaka iz četiri konstitucije Drugoga vatikanskog koncila (Dei Verbum, Lumen gentium, Sacrosanctum concilium i Gaudium et spes), te odlomci iz dekreta Unitatis redintegratio o ekumenizmu te deklaracije Dignitatis humanae o vjerskoj slobodi.
Euharistijskom slavlju prethodila je procesija u kojoj se nosio Evanđelistar milosrđa priređen posebno za tu prigodu.
U homiliji je Papa čin otvaranja svetih vrata nazvao “jednostavnim ali ujedno snažno simboličnim, u svjetlu Božje riječi koju smo čuli a koja u prvi plan stavlja milost”.
U tim se čitanjima, pojasnio je Papa, ponavlja podsjećaj na izraz koji je anđeo Gabrijel uputio iznenađenoj i potresenoj djevojci, naznačivši otajstvo koje će ona prihvatiti: “Raduj se, milosti puna” (Lk 1, 28). Tumačeći spomenuti evanđeoski tekst, Papa je istaknuo kako je Djevica Marija pozvana prije svega radovati se zbog onoga što je Gospodin učinio u njoj. Božja ju je milost zahvatila, učinivši je dostojnom postati Kristovom majkom, rekao je Papa, istaknuvši zatim kako punina milosti može preobraziti srce i osposobljava ga učiniti čin koji je tako velik da promijeni povijest čovječanstva.
Svetkovina Bezgrešnog začeća izražava veličinu Božje ljubavi. To je ljubav Boga koja pretječe, anticipira i spašava, istaknuo je Papa. Uvijek postoji napast neposluha, koji se izražava u tome da želimo planirati naš život neovisno o Božjoj volji. Međutim, i povijest grijeha se može razumjeti samo u svjetlu ljubavi koja oprašta. Grijeh se razumije samo pod tim svjetlom. Kada bi sve ostalo na grijehu bili bismo najočajniji od svih stvorenja, no obećanje pobjede Kristove ljubavi sve zatvara u Očevo milosrđe. Djevica Marija je pred nama povlašteni svjedok toga obećanja i njegova ispunjenja, rekao je Papa.
I ova Izvanredna godina je dar milosti. Ući kroz ova vrata znači otkriti dubinu Očeva milosrđa koji sve prihvaća i svima ide osobno ususret. On je taj koji nas traži! On je taj koji nam ide ususret! Bit će to godina u kojoj treba rasti u uvjerenosti u milosrđe. Kolika se nepravda čini Bogu i njegovoj milosti kada se tvrdi nadasve da grijesi bivaju kažnjeni njegovim sudom, a ne pretpostaviti tome činjenicu da su oprošteni njegovim milosrđem, rekao je Papa citirajući svetog Augustina.
Da, upravo je tako. Moramo milosrđe staviti ispred suda, i u svakom slučaju Božji sud će uvijek biti u svjetlu njegova milosrđa. Prolazeći kroz Sveta vrata, dakle, postajemo dionici toga otajstva ljubavi i nježnosti. Napuštamo sve strahove i bojazni, jer to ne pristaje onome tko je ljubljen; živimo, radije, radost susreta s milošću koja sve preobražava, rekao je Papa.
Danas, u Rimu i u svim biskupijama svijeta, prelazeći prag svetih vrata želimo također podsjetiti na jedna druga vrata koja su, prije pedeset godina, koncilski oci širom otvorili prema svijetu. Te se obljetnice ne možemo spominjati samo zbog bogatstva dokumenata koja je Sabor iznjedrio, koji sve do naših dana omogućuju ustanoviti veliki napredak postignut u vjeri.
Koncil je u prvom redu bio susret. Pravi susret između Crkve i ljudi našeg doba. Susret označen snagom Duha koja je poticala Crkvu da izađe iz plićaka zbog kojih je mnogo godina bila zatvorena u samu sebe, kako bi iznova oduševljeno krenula misijskim putom. Bio je to povratak na put koji je vodi ususret svakom čovjeku tamo gdje živi: u njegovu gradu, u njegovu domu, na radnome mjestu… gdje je osoba, tamo je Crkva pozvana doprijeti do nje da donese radost evanđelja i da donese Božje milosrđe i oproštenje.
Misijski je to zamah, dakle, koji nakon tih desetljeća ponavljamo istom snagom i istim oduševljenjem. Jubilej nas potiče na tu otvorenost i obvezuje nas ne zanemariti duh koji je potekao iz Drugoga vatikanskog koncila, duh dobrog Samarijanca, kako je podsjetio blaženi Pavao VI. na zaključenju Koncila. Neka nas prolazak kroz Sveta vrata potakne da budemo milosrdni poput dobrog Samarijanca, pozvao je na kraju Papa.
Sam obred otvaranja Svetih vrata bio je vrlo jednostavan. “Bože, koji objavljuješ svoju svemoć nadasve milosrđem i opraštanjem daj nam živjeti godinu milosti, povlašteno vrijeme da ljubimo tebe i braću u radosti evanđelja”, rekao je Papa u svojoj molitvi ispred Svetih vrata, nakon koje je uslijedio sam čin otvaranja Svetih vrata.
Kroz njih je najprije prošao papa Franjo a odmah zatim, kao drugi hodočasnik Jubilejske godine milosrđa, prag Svetih vrata prešao je papa u miru Benedikt XVI. s kojim se papa Franjo srdačno pozdravio prije službenog otvorenja Jubileja u atriju vatikanske bazilike. Potom su kroz Sveta vrata prošli kardinali, biskupi i predstavnici svećenika, redovnika, redovnica i laika. Svi su se zatim zajedno zaputili prema grobu apostola Petra gdje je održan završni obred mise. Papa je na kraju predvodio molitvu Anđeo Gospodnji s prozora Apostolske palače.
Na misi otvorenja Jubileja nazočili su talijanski predsjednik i premijer Sergio Mattarella i Matteo Renzi te brojna službena izaslanstva, među kojima Belgije, predvođeno kraljem Albertom i kraljicom Paolom; Njemačke, predvođeno potpredsjednikom Bundestaga Johannesom Singhammerom; Republike Češke s potpredsjednicima Senata i Kamere, Republike San Marino, kao i najviši predstavnici regije Lazio i rimskih gradskih vlasti.
U nedjelju 13. prosinca Papa će, kao i svi biskupi na svojim prvostolnicama, otvoriti sveta vrata na bazilici Sv. Ivana Lateranskog, a 1. siječnja na bazilici Svete Marije Velike. U bazilici Sv. Pavla izvan zidina u nedjelju sveta vrata će otvoriti kardinal koji upravlja bazilikom. (IKA; Foto: AFP)