Arhiva kategorije: generalno

NEKE ZABLUDE O SVETOJ ISPOVIJEDI- kako pristupam sakramentu pomirenja

– “Ispovijed mi nije potrebna, Bog čuje moje kajanje i kod kuće.”

Ova zabluda najčešće služi kao opravdanje onima koji ne idu u crkvu, a pogotovo na ispovijed. To je pokušaj smirivanja savjesti. Ova tvrdnja nije posve netočna jer važi za sve lakše grijehe za koje nije potrebno ići na ispovijed. Oproštenje lakših grijeha može se od Boga dobiti i osobnim kajanjem ili kajanjem na početku svete mise. Naravno, kajanje mora biti izrečeno iskreno. Uvijek moramo imati na umu da je Isus stvorio sakrament pomirenja. (Iv 20, 22 – 23).
Naime, osim svakodnevnih ružnih sitnica (laki grijesi), postoje i teški grijesi koji zahtijevaju ispovijed jer nas odvajaju od Boga i Crkve. Učinivši teški grijeh, nije dovoljno u svojoj se sobi pokajati – i nikom ništa. Treba uspostaviti pokidane veze i s Bogom i s Crkvom. Teški grijeh ne odvaja nas samo od Božje ljubavi, nego nas čini nedostojnim članovima Isusove Crkve, odvaja nas od Crkve koja je zajednica onih koji pripadaju Bogu.
Dakle, od Boga nas odvajaju teška grešna djela, bez obzira što se riječima Boga nisam odrekao. Zato što je prekid tako velik i ozbiljan, potrebno je kroz sakrament ispovijedi ponovno zadobiti milost Božju.

– «Svećenik je grešnik kao i ja, on nema pravo znati moje grijehe.»

Prva tvrdnja je točna: svećenik je grešnik. To ni jedan svećenik neće zanijekati. No, i apostoli su griješili pa je Isus upravo njima, ljudskim grješnim bićima, povjerio zadaću pomirenja grešnika s Bogom. Ne zbog njihovih zasluga, nego im je Krist dao dar.

ispovijed-ilustracija

– «Ja nemam razloga ići na ispovijed: grešniji su oni koji idu u crkvu»

Već kad kažeš ovu rečenicu sagriješio si jer oholost i omalovažavanje drugih je grijeh! Sv. Ivan je napisao: «Tko kaže da nema grijeha, lažac je!» Ako netko misli da je grijeh samo ako nekoga ubijem, opljačkam ili mu zapalim kuću, onda se grdno vara. A što na radnom mjestu stalno nešto potkradam? A što novac trošim na kladionicama, poker-aparatima i kartanjima umjesto da ih uložim u svoju djecu i obitelj? A što psovkom uvrijedim Boga, bračnog druga i djecu? A što mjesecima nisam bio kod starih roditelja? A što ne razgovaram s roditeljima, bratom ili sestrom zbog kuće, njive, novca? A što svojim opijanjem malo-malo vrijeđam svoju obitelj i rasipam zarađeni novac? A što uvijek imam vremena s društvom na pivo, ribolov, sport, a već davno nisam pošteno razgovarao sa svojim djetetom ili bračnim drugom? Možemo nabrajati u nedogled! Zar to nisu veoma loše stvari? Bog kaže da jesu!
Mi koji idemo u crkvu nismo idealni, grešnici smo, svjesni smo toga i upravo zato osjećamo potrebu ne samo popraviti nepravdu nanesenu bližnjemu i grijehe izbjegavati, nego se nastojimo s Bogom izmiriti i zamoliti da nam oprosti na onaj način kako je on po Isusu odredio – kroz sakrament ispovijedi.
Već sama činjenica da ne idem na Misu je grijeh kojeg ponavljam svake nedjelje. Da nisam ništa drugo sagriješio, imao bih razloga nakon par mjeseci ili čak godina otići na ispovijed!

– «Bog je dobar, baš on gleda na moje grijehe!»

Također pokušaj da se smiri savjest i da se grijesi umanje do te mjere da izgledaju zanemarivo. To je također i poigravanje Bogom i njegovom ljubavlju! Bog je ljubav, dobrota i praštanje, to je velika istina. No, u Bibliji također piše i da grijesi vrijeđaju Boga, da izazivaju krivicu pred Bogom. Isus je rekao da sve što učinimo bližnjemu, činimo istovremeno i Bogu. Ne smijemo u Bibliji birati samo ono što nama odgovara i čime ćemo umanjiti svoju odgovornost pred Bogom. Treba pošteno pročitati i sve ono što se odnosi na Božju srdžbu, Božju povrijeđenost našim grijesima i Božju kaznu. I to je također Božja riječ kao i ona koja govori o Božjoj dobroti!
U Bibliji piše: «Ne reci: ‘Veliko je milosrđe njegovo, oprostit će mi mnoge moje grijehe’ jer je s njime milosrđe i gnjev te na grešnike pada srdžba njegova…. (Sir 5, 6).

– «Ima vremena: molit ću se i za grijehe kajati kad ostarim.»

Još jedna zabluda i zavaravanje samog sebe. Pa zar tolike iznenadne smrti, pogibije i nesreće nisu dovoljna opomena!? U Bibliji piše: «Ne oklijevaj vratiti se njemu i ne odgađaj iz dana u dan jer će iznenada njegov gnjev planuti i u čas osvetni ti ćeš propasti.» (Sir 5,7). A prije toga je napisano: «Ne reci: ‘Griješio sam, pa što!’ jer Gospod umije čekati. Ne uzdaj se toliko u oproštenje da gomilaš grijeh na grijeh.» (Sir 5, 4-5).

– «Ne vrijedi se ispovijedati kad ću opet sagriješiti.»

Ispovijed i ne postoji da bi nam omogućila nastaviti nesmetano dalje griješiti. Ona je sredstvo u borbi s vlastitom grešnošću koje smo svjesni! Smiješno bi bilo reći: neću piti lijekove jer ću se jednom opet razboliti. Odlazak na ispovijed je znak: 1) da se nismo pomirili s vlastitom grešnošću kao s nečim normalnim, 2) da nismo ravnodušni prema grijehu i da ga ne opravdavamo, 3) da smo svjesni kako je Božji put bolji od Sotoninog, 4) da grešnost ne smatramo nečim nepopravljivim (iako ona ostaje trajno vezana uz ovaj oblik života), 5) da vjerujemo u mogućnost popravka i da ga želimo.
Ako na ispovijed idemo samo zato da bismo se riješili tereta savjesti ili iz straha pred Bogom te nastavili po starom onda to nije dobro! Kako ćeš nekome tko te je uvrijedio oprostiti ako na njemu ne vidiš želju i nastojanje da to više ne učini? Kako bi to bilo kad bi taj došao i rekao: Molim te oprosti mi, ali ja ću te opet uvrijediti? Apsurd! Bog, naravno, ne traži od nas 100 %-tnu garanciju da više nikada i ni u čemu neću sagriješiti. Takvu garanciju nitko od ljudi ne može Bogu dati. Bog traži našu želju da ne griješimo, našu želju da što duže i što više živimo u skladu s njim. Njega zanima kakav je naš stav prema grijesima koje smo učinili i što planiramo ubuduće – jesu li nam grijesi nešto normalno, što se podrazumijeva ili ih planiramo stavljati pod kontrolu, uspjeli ili ne uspjeli odmah i u određenom roku? Dakle, na ispovijed idem jer želim sebe uvijek i iznova stavljati pod kontrolu.
Bogu nije teško uvijek iznova opraštati, kako je onda meni teško uvijek iznova počinjati? Bog je strpljiv i blag, ali ne zato da bismo se opustili i mirno nastavili griješiti, nego zato da bi nas njegova strpljivost potakla na neumornu borbu sa vlastitom grešnošću. Ako tako razmišljamo, onda se isplati ispovijedati jer je ispovijed Božja pomoć u našem nastojanju da rastemo u ljubavi, pravdi, istini, dobroti, zajedništvu, pomirenju. Ako bi svi naši grijesi ostali neoprošteni i kod Boga zapamćeni, tek onda se ne bi isplatilo truditi. A ovako – nakon ispovijedi Bog mi daje novu priliku da učinim nešto bolje i ljepše nego do tada.

– «Ima grijeha koje ni Bog ne može oprostiti.»

To nije istina! Neki ljudi su, očajni radi grijeha koje su učinili, izgubili vjeru u mogućnost mira u srcu. Nema grijeha kojeg Bog ne može oprostiti! Bog je veći od svakog grijeha. Jedini grijeh za kojeg Isus kaže da je neoprostiv je «grijeh protiv Duha Svetoga». Teolozi uvelike raspravljaju o značenju ovog pojma, no vjerojatno je da se radi o tvrdoglavom i upornom odbijanju Božje milosti i obraćenja. Isus je rekao da grijesi protiv njega (Sina čovječjega) mogu biti oprošteni, pa čak i njegova smrt, ali odbacivanje Duha Svetoga, tj. odbacivanje mogućnost obraćenja i spasenja neće se oprostiti jer čovjek to ne želi. On svjesno odbacuje Boga, odbacuje njegovu milost pa mu ni ne može biti oprošteno.

– «Znači: učinim neko zlo, ispovjedim se i nikom ništa!»

Pa nije baš tako! Čovjek mora snositi i odgovornost radi svoga zla, posebno pred zakonom. Isto tako, potrebno je ispraviti nepravdu učinjenu grijehom. Božje nas oproštenje ne oslobađa toga! Dakle, ne mogu opljačkati banku, ispovjediti se i zadržati novac jer mi je Bog oprostio. Ne mogu ubiti čovjeka, ispovjediti se i praviti se da se ništa nije dogodilo jer mi je Bog oprostio. Ako se iskreno pokajem, grijeh je oprošten, ali na sud moram. Svako kajanje u ispovijedi mora uključiti i želju da nadoknadim štetu, vratim ukradeno, pokušam popraviti svađu, popravim tuđi dobar glas kojeg sam klevetom ocrnio, ispričam se onome koga sam uvrijedio, prihvatim pravednu zakonsku kaznu itd. Ako kradem, treba odmah prestati, ako se bavim praznovjerjem (bajanje, vračanje, tarot, reiki, visak i sl.) treba odmah prestati, ako psujem Boga treba odmah početi s popravkom, ako se opijam treba odmah početi s odvikavanjem itd. To je put obraćenja!

Razgledavanje kapele sv. Roka i Rokovog perivoja

Besplatan razgled – prilika za otkrivanje mnogih tajni!

Rok-veljaca

Na području naše župe, ponad urbane vreve Britanskog trga, na brežuljkastom profilu grada nalazi se malena oaza mira i opuštanja. To je Rokov perivoj, čije je srce kapela svetog Roka, koju su 1655. godine podigli građani Gradeca kao zavjetnu kapelu protiv kuge. Kapela sv. Roka i Rokov perivoj nose ime zaštitnika od zaraznih bolesti, katoličkog sveca, čiji se blagdan slavi 16. kolovoza. Toga dana svake su godine u kapeli zavjetna slavlja, a od 16. siječnja vrata kapele bit će otvorena narednih mjeseci za razgled i obilazak, SVAKOG 16. U MJESECU. Naša župa organizirat će jednom mjesečno besplatno stručno vodstvo i odškrinuti vrata u povijest dugačku tri i pol stoljeća te zaviriti u dobro čuvanu zagrebačku tajnu! Tijekom tog razgleda moći ćete primjerice otkriti istinu o izgubljenom zagrebačkom oltaru iz 1755. godine, saznati priču o starom zagrebačkom groblju na kojem su bili pokopani Vatroslav Lisinski i Bartol Felbinger te se uvjeriti zašto su se sprovodi odvijali otežano. Saznat ćete više o zlataru Krupiću iz Šenoinog romana Zlatarevo zlato, ogledati se mjestom na kojem su nekada bili vinogradi, voćnjaci, vrtovi i pašnjaci Gradeca, uočiti jednu posve novu vizuru grada … A možda i otkriti tajnu Rokovog perivoja. Priča započinje s nama, a dovršiti je možete upravo vi. U ovoj godini obilježava se stota obljetnica župe sv. Blaža i 360. obljetnica kapele sv. Roka na Rokovom perivoju. Pozivamo vas da budete sudionici ovih izuzetnih obljetničkih događanja. Za besplatno stručno vodstvo možete se prijaviti u župnom uredu (tel.: 01 3770 102; ured@svblaz.hr) ili na e-mail adresi: razgledi@svblaz.hr.

STEPINČEVO 2016. – Nadbiskupovo pismo

Kardinal Bozanić Uskrs 2015

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je za Stepinčevo 2016. pismo sljedećega sadržaja:

Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice,

nakon što smo protekle godine (u petak 20. veljače 2015.) iz prvostolnice započeli Molitveni hod po našim župama s relikvijama bl. Alojzija Stepinca, pod sloganom: “Blaženi Alojzije Stepinac – nada među nama”, završit ćemo ga u srijedu 10. veljače 2016. godine, u Krašiću, gdje je prije pedeset i šest godina na taj dan u Gospodinu preminuo naš Blaženik. Vrijednost toga hoda, ostvarena u susretima, slavljima i zajedništvu vjernika, a još više onim što je nevidljivo našim osjetilima, ostaje poznata samo Bogu.

Zahvaljujemo Gospodinu što smo mogli biti dionici toga posebnog nadbiskupijskog dara koji nas lijepo uvodi i u ovogodišnje slavlje “Stepinčeva”.

Budući da je ove godine 10. veljače, srijeda Pepelnica, ovime Vas obavještavam da će se liturgijska slavlja blagdana, odnosno spomendana blaženog Alojzija, u župnim i drugim crkvama Zagrebačke nadbiskupije slaviti u utorak 9. veljače.
A što se tiče “Stepinčeva” u zagrebačkoj prvostolnici, okupit ćemo se u srijedu 10. veljače 2016. godine u 19 sati, u Stepinčevoj katedrali. Liturgijsko slavlje bit će od Pepelnice, te molimo svećenike da ponesu liturgijsko ruho ljubičaste boje. Posebno nas raduje što će nam se u tome euharistijskome zajedništvu pridružiti biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine. U tome slavlju neće biti obreda pepeljenja.

Molim vas da o tome obavijestite vjernike te ih potaknete da dođu u našu katedralu, koja iz godine u godinu očituje sve dublju privrženost naših vjernika Bogu, po zagovoru blaženoga Alojzija. Za nas svećenike i sve Bogu posvećene osobe to je pak naročito važan dan u kojemu svjedočimo svoje predanje i služenje u vjernosti Bogu, u ljubavi prema Crkvi i domovini, po primjeru našeg Blaženika.

Znakovita je i podudarnost da u ozračju “Stepinčeva” započinjemo korizmenu pripravu za slavlje Kristova vazma u Svetoj godini milosrđa. Blaženi Alojzije na bezbroj je načina očitovao milosrdnost Isusa Krista, milosrđe Boga Oca, koje u svijetu ostaje živjeti poglavito po Crkvi. Neka nam on izmoli ustrajnost u ljubavi i pouzdanje u istini da Bog vodi naše zemaljske putove i da nas ne ostavlja. Prođimo kroz Sveta vrata u obraćeničkome raspoloženju srca, prigrlimo oproštenje grijeha i dar oprosta, kako bismo susreli ljepotu svetosti, ustrajni u molitvi za kanonizaciju blaženoga Alojzija Stepinca.

 

Župno hodočašće u POLJSKU

U godini Milosrđa naša župa sv. Blaža hodočasti u Poljsku- veliku katoličku zemlju na istoku Europe. Želimo kroz naše hodočašće upoznati poljsku kulturu koju uvelike obilježava vjera. Želimo posjetiti marijansko svetište u Czestochowi, rodno mjesto Ivana Pavla II., svetište Božanskog Milosrđa i mnoge druge znamenitosti… Tijekom tog putovanja želimo učiti ali i rasti u vjeri. Pridružite nam se!

Poljska- blaž foto

Program hodočašća pogledajte na priloženoj poveznici:

HODOČAŠĆE U POLJSKU 2016.- sv. Blaž, Zagreb