Među mnoštvom suradnika koji svojim angažmanom pridonose živosti naše župne zajednice važnu službu imaju ministranti, koji nisu samo ukras oltara, nego odgovorno pomažu svećeniku za vrijeme misa i ostalih obreda. Svoju službu ne zaboravljaju ni izvan crkve: kod kuće, u školi, na cesti, u igri… Pozvani su svjedočiti da su Božja djeca i da kao takvi žele biti uzor u dobrom ponašanju i pobožnosti vršnjacima.
Ministrant je sudionik bogoslužja, kako i sam naziv službe govori – latinska riječ ministrare znači služiti. Tako službu doživljava i mala ministrantica Sara: »Ministriranjem želim biti uz Boga. Želim pomagati svećeniku. Biti ministrantica je lijepo jer služim Bogu. Ministrant je uvijek uz Boga.«
Ta služba ispunjava ponosom i radošću jer pridonosi i obogaćuje slavlja u kojima sudjeluje čitava župna zajednica. Od ministranata se očekuje posebna pozornost i sabranost. Zato ih se potiče da pozorno prate tijek odvijanja mise te da budu sabrani u molitvi i pjesmi. Biti u posebnoj Božjoj blizini nije samo čast, nego i odgovornost. Stjepan, koji ministrira u našoj župi od drugog razreda osnovne škole, svjedoči kako mu je ministriranje pomoglo da se usredotoči na bolji život i Božji plan s njim. »I nakon sedam godina, i dalje mi je lijepo ministrirati zbog društva, a i zbog odnosa s Bogom, koji se razvio tijekom vremena.«
Ministranti rado primaju nove članove koji svojim ponašanjem, pobožnošću i revnošću prihvaćaju biti i drugima poticaj. Ministranti potvrđuju kako se dio slobodnog vremena može odvojiti Bogu na slavu i na korist cijeloj župnoj zajednici, a njihovi motivi su različiti: »Osjećam se bliže Bogu i želim služiti« (Luka); »Želim više saznati o Bogu i općenito o kršćanstvu« (Ivan); »Vidim sebe kao pomoćnika Svemogućem Dobročinitelju“ (Mihael).